Pobegnil tak’ sem, kakor srna plane, od lovcev v prej¹njih èasih ostreljena, ko spet se strelcev truma ji zelena prika¾e in jo spomni stare rane.
Ak’ pra¹ate, od kod strahota taka? Ranila mene z ostro sta pu¹èíco. Kupído strelec, mati z njim njegova.
Ta dva sem mislil videti bogova: za Amorja sem manj’ imel sestrico, bila je veèja Veneri enaka.